Instrumentarijum
SRBIJA
FRULA ~ drveni duvački instrument. Izradjuje se od jednog komada drveta, ali danas zbog boljeg usaglašavanja sa drugim instrumentima, prave se iz dva dela. Na gornjoj strani ima šest otvora za prste, a sa donje strane, kod frula koje se danas izradjuju, postoji još jedan otvor za palac leve ruke. Ima obim od dve oktave. Osnovni prstored frule je durska lestvica. Reč frula potiče od rumunskog izraza “fleur”, što u prevodu znači svirala.
DVOJNICE ~ dve spojene svirale, izradjene od jednog komada drveta. Svaka svirala ima otvore za prste na obe strane, sa leve tri, a sa desne četiri. Obim je kvarta u levoj svirali, a seksta u desnoj. Na dvojnicama se svira dvoglasno, u dve varijante :
a/ na levoj svirali se drzi jedan ton, a na desnoj se svira melodija;
b/ na desnoj se svira melodija, a na levoj se melodija prati u donjoj terci.
a/ na levoj svirali se drzi jedan ton, a na desnoj se svira melodija;
b/ na desnoj se svira melodija, a na levoj se melodija prati u donjoj terci.
DUDUK ~ jednocevna svirala s jezičkom na pisku od trske ili bazgovine.
GAJDE ~ instrument sa mehom koji potiče sa Istoka. Gajde se drže ispod ruke. GAJDANICA (svirala sa osam rupa, od kojih se sedam nalaze na prednjoj strani, a osma rupa se nalazi na zadnjoj) se drži obema rukama, tako da prsti leve ruke pokrivaju 4 rupe, dok je rupa na vrhu pokrivena palcem. Ostali delovi gajdi su : RUČILO, DUHALO, GLAVINA i MEH (obično se pravi od jagnjeće kože). Reč gajde, potiče od arapskog izraza “gaida” ili “kaida”, što u prevodu znači melodija. Koriste ga gotovo svi evropski narodi.
BUŠEN ~ signalni duvački muzički instrument, pastirska truba od savijene kore drveta. Bušen stočari prave u proleće, najčešće od lipove ili vrbove kore, dužine od 1,5 do 3 metra, pa se zbog dužine pri sviranju oslanja na zemlju. Karakteristična je za područje severoistočne Srbije (Homolje, Crnorečje, Negotinska krajina), ali se susreće i kod drugih evropskih naroda (Rumuna, Mađara, Slovaka, Rusa, Skandinavaca). U prošlosti je bio običaj da se bušen upotrebljava na Đurđevdan.
TAMBURA ~ trzalački žičani instrument. Osnovni oblici tambure su : SAMICA, BISERNICA, PRIM, BRAČ ili bas - prim, ČELAVIĆ, BERDA ili bas i BURGIJA ili kontra. Reč tambura verovatno potiče od persijske reči "denbar" ili arapske "tambur". Srećemo je posebno u panonskoj oblasti.
DAIRE ili DEF ~ udarački folklorni instrument karakterističan za jugoistočne evropske narode. Sastoje se od drvenog obruča, od kestena ili javora, na kome sa jedne strane može biti razapetakoža, ovčija ili kozja. U obruču se nalaze metalne pločice. Instrumentalni ansambl, koji u svom sastavu ima daire naziva se ČALGIJA.
DROMBULJE ~ izradjuju se od metala u vidu potkovice kroz čiju sredinu prolazi elastična opruga, koja je na jednom kraju slobodna, a na drugom pričvršćena za gvozdeni ram. Instrument se drži među zubima, a slobodan kraj opruge trza se prstom.
GOČ ili TAPAN ~ vrsta bubnja na prostoru Srbije. Izradjuje se od orahovog drveta i dve vrste kože. U tanju kožu (kozja) se udara tankim drenovim prutem, a u deblju (ovčija, teleća ili magareća) batom.
TARABUK ili DARBUKA ~ udarački instrument orijentalnog porekla. Telo je od drveta, metala ili gline, preko koga je sa gornje strane rastegnuta koža. Pri sviranju instrument se drži na krilu (ako svirač sedi) ili pod miškom (ako stoji), a po koži se udara prstima jedne ruke.
HRVATSKA
DIPLICA ~ drveni duvački instrument, najčešće izradjen od trske (može biti i od bazge ili guščjeg pera). Sastoji se od svirale, najčešće sa pet rupica i piska s jednostrukim udarnim jezičkom od trske. Posebnom tehnikom sviranja može se postići efekt dvoglasnog sviranja. Danas se zadržalo još jedino u Slavoniji i Baranji.
SVIROKE ~ vrsta diplice, izradjene od stabljike raži. Za razliku od svih ostalih vrsta diplica u Hrvatskoj, na svirokama je pisak zarezivan prema gore, kao na sličnim sviralama na Bliskom istoku što ukazuje na izuzetnu starost tih svirala u hrvatskoj tradiciji. Takve svirale su se sve donedavno svirale na ostrvima Olibu, Silbi i Rabu. Sviroke su svirale isključivo žene i to kada bi išle u žetvu.
SOPILE ~ stari “šalmaj”, vrlo prodornog zvuka, sa dvostrukim udarnim jezičkom. Izradjuje se od trske, a konusna, čunjasta svirala, od drveta. Delovi sopila su: PISAK, ŠPULET, PREBIRALICA i KRILO. Postoje vela i mala sopila, ili debela i tanka, jer se sopile uvek sviraju u paru. Najznačajnija njihova uloga bila je da sviraju uz “tanac” nedeljom ili blagdanom kada bi se mladež skupila na trgu ili pred crkvom nakon večernje sv. mise. Za vreme sviranja sopci udaraju nogama dajući time ritam i sebi i plesačima. Ponekad pod noge podmeću i dasku da se bolje čuje. Druga prigoda koja nije mogla proći bez sopaca bili su svatovi, a treća sviranje u crkvi. U tu svrhu su sopile posebno ugađane na jednoglasno sviranje. Sopci su svirali za vreme čitave službe i u procesijama. Danas ih možemo sresti u folkloru Kvarnera i ostrva Krke.
ROŽENICE ~ kao i sopile, i roženice vuku korene od starog "šalmaja". Karakteristika roženica je dvostruki udarni jezičak, izrađen iz trske, i konusna, čunjasta svirala, sastavljena od nekoliko komada izrađenih od drveta. Imaju vrlo prodoran zvuk i uvek ih sviramo u paru (velika i mala). Na prvi pogled, vrlo su slične sopilama s otoka Krka, ali ipak postoje razlike. Razlikuju se po spoljašnjim detaljima izrade, piskovima, tehnici sviranja i zvuku. Zvuk sopila je malo “robusniji”, dok su roženice za nijansu “nežnije”. Uz roženice se vrlo često peva, a interesantne su kombinacije istovremenog sviranja roženice i šurli ili roženice i miha. Do danas su sačuvane na području Istre.
STRANČICA ili FAJFA ~ sam naziv govori o specifičnom načinu sviranja, na stranu, kao flauta. Strančica i jeste preteča današnjih flauta. Izradjuje se od drveta, najčešće bazge. Na sebi, osim GLASNICE (rupe u koju se duva), ima šest (ili sedam) rupa za prebiranje. Premda je flauta savršenija, strančica je puno zanimljivija zbog toplog i nežnog zvuka, koji proizlazi iz živog, toplog drveta, a ne iz hladnog metala. Nekada su bile vrlo zastupljene na severozapadu Hrvatske (Hrvatsko Zagorje, Podravina i Bilogora).
GUNGE ~ zaboravljeni instrument, izradjivan od dva komadića trske, povezana zajedno navoštanim koncem. Na njih je kasnije nalepljivan rog da bi zvuk bio puniji. Obe svirale imale su isti broj rupica. Nekada je sviran na ostrvu Pagu.
DIPLE ~ vrsta gungi, dvostruke svirale izradjene od jednog komada drveta, s piscima od trske. Te su svirale imale još jedan novi dodatak nazvan ”didak”, ”kutao” ili ”oglavina”, preko kojeg se vazduh uduvavao u sviralu. U tom slučaju piskovi nisu morali biti stavljani u usnu šupljinu, te su tako bili ujedno štićeni od oštećenja. Svirana su na jedan, gotovo potpuno zaboravljen način sviranja koji je zvan ”predušivanje” ili cirkularno disanje. To je način udisanja vazduha bez prekidanja melodije. Na isti način Makedonci sviraju zurle, a australijski Aboridžini svoj didžeridu. Zastupljene su u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini.
Kasnije su te svirale navezivane na meh od štavljene životinjske kože, pa su, uz naziv “diple”, korišteni i drugi nazivi (diple s mehom, mješina, mišina, mih).
DUDE ~ vrsta gajdi, ali ih ipak od gajdi razlikujemo po broju piskova u svirali, prema tome i po ukupnom zvuku, i po načinu i tehnici sviranja. U svirali duda nalaze se tri ili četiri piska od bazge ili trske, dok su u gajdama samo dva. Upravo zbog toga svirka na dudama je bogatija, raznovrsnija i vrlo specifična. LAKTAČA - dodatni meh je zaštitni znak duda. Prednost upotrebe laktače je u tome da dudaš može istovremeno i svirati i pjevati. Donedavno su dude svirane u kajkavskim krajevima Hrvatske, Bilogori, Moslavini, Posavini, Turopolju, Podravini, Međimurju i Zagorju.
TRSTENICE ili OGRLICE ~ vrsta panove frule. Izradjuju se od komadića trske različite dužine, a specifičnost i neobičnost hrvatskih trstenica je u tome što su najduži komadi trske stavljani u sredinu, a najkraći na oba kraja. Jedna od prednosti ovakvog načina izrade je mogućnost sviranja više različitih tonaliteta Zastupljene su u Hrvatskom Zagorju, Bilogori i Podravini.
ROGOVI ~ duvački signalni instrument. Rogovima se ne mogu svirati melodije, osim u retkim slučajevima kada se na rogu izbuši par rupa ili ako su rogovi dovoljno dugi da duvanjem možemo dobiti neke alikvotne tonove. Izrađivani su najčešće od pravih rogova neke domaće životinje, zatim od vrbove kore, tikve ili drveta. Bili su različite veličine dužine, od kratkih kravljih rogova, pa do rogova izrađenih od raskoljenog drveta i obmotanih kožom koji su bili dugi i do tri metra. Takvi vrlo dugi rogovi su se zvali BUŠEN i koristili su se u vreme poklada. Rogovima su se služili i pastiri dozivajući jedni druge i javljajući svoj položaj. Međutim, rogovi su imali vrlo značajnu ulogu u nekim običajima kao što su: Jurjevo, Ivanje, poklade ili maškare (Buše), itd.
LJERICA, LIRICA ili VIJALO ~ žičani gudački instrument, izradjen od jednog komada javorovine ili orahovine. Šupljinu tela pokriva tanka daska, GLASNJAČA, a preko su razapete tri žice, preko kojih se prevlači ARKETOM. Svirač drži ljericu naslonjenu na levo koleno, a desnom nogom istovremeno udara ritam. Poreklom je iz Grčke odakle se proširila Jadranom i nekim delovima Balkanskog poluostrva. Nekad se koristila duž cele jadranske obale (sve do Cresa i istarske obale), a danas se zadržala jedino u Dubrovačkom primorju, na Pelješcu, Mljetu i Lastovu. Srodna glazbala su makedonsko ćemene, bugarska gadulka i kretska lira (lyra).
TAMBURA SAMICA, DANGUBA ili KUTAREVKA KOZARICA, POTPALAC, RAZBIBRIGA ili TIKVARA ~ žičani trzalački instrument. Ima četiri žice, tačnije dva para žica jednake debljine koji se štimuju unisono u intervalu čiste kvarte. Najzastupljenija je u Slavoniji, Baranji i Lici.
GOSLICE ~ dve vlažne lučne kukuruzovine koje se prevlače jedna preko druge. Veoma su popularne u Medjimurju.
LONČANI BAS, PRDA, MRGUDALO, ĆUPA ili BRUNDALO ~ ritmički instrument, zamena za bas. Sastoji se od običnog glinenog ćupa na kojem je preko otvora navučena životinjska koža. Na sredini kože je pričvršćen drveni štapić ili trska. Povlačenjem navlaženih prstiju (ili komadičem vlažne tkanine) gore dole po štapiću dobije se interesantan, ritmički zvuk.
BOSNA I HERCEGOVINA
SAZ ~ vrsta tambure sa dugom drškom, Naziv potiče od turske reci "sarki", što u prevodu znači istok. Može imati 4 do 12 metalnih žica. Svira se uz pomoć TERZIJANA, vrste trzalice od životinjskog roga. Na najvišoj žici svira se melodija, dok ostale žice služe kao bordunska pratnja. Sazlija obično na glavi ima crveni fes sa crnom kićankom. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a u stvari radi se o dva različita instrumenta. Saz i sazlije su i danas jako popularni na severoistoku Bosne i Hercegovine, u gradu Tuzli.
ŠARGIJA ~ ima kraću dršku od saza. Glavna razlika je u PERDETIMA - pragovima, koji su drugačije postavljeni kod saza nego kod šargije. Izvorne četiri žice su povećane na šest ili čak sedam žica. Saz i šargija su bili prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine.
CRNA GORA
GUSLE ~ gudački žičani instrument za pratnju srpskih tradicionalnih epskih pesama. Izradjuju se od jednog komada drveta, najčešće javorovog, a može i od oraha i hrasta. Delovi: GLAVA najčešće u obliku životinjske figure, VRAT bez pragova, jer se strune ne pritiskaju, već se prsti samo ovlaš naslanjaju pri sviranju, KARLICA zdelasto izdubljenog rezonantnog tela, preko kojeg se razapinje koža (jagnjeća, jareća, ovčija, zečija), na kojoj se izbuši pet do deset rupica radi boljeg zvuka, ČIVIJA utaknuta ispod glave, KOBILICA i STRUNA koja sadrži oko 60 dlaka konjskog repa. GUDALO je obično od tvrđeg drveta, lučnog izgleda, sa oko 40 konjskih dlaka. Srećemo duž celog dinarskog područja.
MAKEDONIJA
ZURLA ~ drveni duvački instrument, izradjen od orahovog, šljivinog ili kajsijinog drveta. Delovi: cilindrična cev koja se na svom donjem delu naglo i veoma naglašeno širi i pisak koji je na gornjem delu, napravljen od trske -- dvostruki. Ima sedam rupa i jedna sa zadnje strane. Pri sviranju drži se pod 45° u odnosu vidnog polja. Prsti leve ruke postavljeni su na donje četiri rupice, a desna na gornje. Obim tonova na zurli je najčešće oktava plus terca ili kvarta. Zvuk je veoma snažan i namenjen za otvorene prostore. Zurle obično sviraju u paru uz pratnju dva tapana. Srećemo je u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji i Bugarskoj.
KAVAL ~ drveni duvački instrument, otvoren sa obe strane. Pravi se iz jednog komada jasena i ukrašen celom dužinom. Duva se u kraj koji ima blago zaoštrenu ivicu. Kaval ima sedam rupa za prste sa prednje strane i jednu rupu za palac sa zadnje strane. Pored ovih, ima još četiri pasivna otvora. Kada se svira, kaval se drži sa obe ruke pod uglom od oko 45° u odnosu na telo, sa četiri prsta jedne ruke koji pokrivaju niže rupe. Gornje tri rupe i otvor kavala pokriva druga ruka. Usne pokrivaju oko 3/4 otvora. Menjanje vazdušnog pritiska pri duvanju, menja visinu zvuka. Često se svira u paru, od kojih VODAČ vodi melodiju, a POLAGAČ je prati. U kaval se obično umeće drveni drzač ARBIJA, koji ga štiti od krivljenja. U Makedoniji kavali su najrasprostranjeniji u Pologu (Tetovo i Gostivar), Bitolskoj i Ohridskoj regiji.Srećemo ga još u juznoj Srbiji, Bugarskoj, severnoj Grčkoj i Rumuniji.
ŠUPELKA ~ instrument sličan kavalu samo manjih dimenzija. Najčešće se izrađuje od šimširovog ili drveta šljive, ali i od bivoljeg roga. Naziv ovog instrumenta potiče od cevi koja je potpuno izdubljena, šuplja i otvorena na oba kraja. Kao pastirski instrument, zastupljena je kod gotovo svih balkanskih naroda.
DUDUK ~ duvački instrument sličan šupelki, ali malo spljošten na jednom kraju. Izradjuje se najčešće od javora. Javlja se u dve veličine, veća od 70 do 78 cm, i manja, nazivana DUDUČE, od 24 do 40 cm. Ima šest rupa. Obim je dve oktave, sa dijatonskim i hromatskim tonovima. Zvuk mu je čist i prijatan. Sviranje na duduku je prilično lako, pa je dosta rasprostranjen u Makedoniji, Kosovu i Metohiji i Bugarskoj.
GAJDA ~ dvoglasni duvački instrument. Delovi: GAJDARKA od drenovog drveta sa sedam rupa i jednom pozadi, BRČALO koje proizvodi ravan ton, sastavljeno iz tri dela i DUVALO povezano sa MEHOM.
TAPAN ~ bubanj makedonski, napravljen od bukvinog, orahovog ili kestenovog drveta i pokriven štavljenom ovčjom ili kozjom kožom s obe strane. Kože su razapete preko dva obruča i zategnute užadima koji dijagonalno idu od jednog do drugog obruča. On se svira s dve posebne palice: KUKUDA i PRAČKA (štap). Kukuda se pravi od orahovog drveta i po formi je nešto nalik na cev. Pračka je tanka, i pravi se obično od psećeg drena ili vrbe. Bubnjar čuva bubanj naramljen s remenom u malo pognutom položaju da može udarati kukudom s jedne strane, a pračkom s druge. Kože se zatežu s povlačenjem užadi naviše, jedno po jedno. Predviđen je da izdrži težinu odraslog čovjeka pri izvođenju narodnih ora.
BUGARSKA
BUGARSKI KAVAL ~ pravi se iz tri dela
GADULKA ~
KABA GAJDA ~